среда, 30. март 2016.

Party all night long!

One long island please!

Recenica kojom je počinjao svaki dan na plažnom baru!

Ali hajde da krenemo od samog početka!



Kada si mlad, mnogo mlad, iz ove perspektive se više i ne sećam šta je to mladost, ali da ne dramim... Dakle kada si mlad, jedino što je bitno, je da odeš na to neko putovanje sa društvom. Treba ti kupaći, pasoš, novac... mnogo novca, društvo... dobro društvo, i da destinacija bude striktno za mlade! Ono što je bilo pristupačno svima suzilo je sa mnogo destinacija izbor na samo jedno mesto! Laganas, Zakintos! Žurka može da počne! Počela već onog trenutka kada se uplatilo letovanje. Nakon plaćanja moralo je da se ide da se proslavi! Pa se proslavilo i što idemo. Pa se slavilo i u autobusu. Možda ne bi trebalo pričati šta se sve pilo u autobusu, ipak će ovo čitati i mlađi od 18 ;) I proslavljalo se što smo na moru, narednih 10 dana i noći.

Kad si mlad, sve se može i ništa ne pada teško! Tako da put nismo ni osetili. Realno vreme, stigli smo nakon 22 sata putovanja autobusom u Laganas. E kad sad pomislim da je drugar automobilom stigao za nepunih 12 sati, dođe mi da više nikad ne sednem u autobus! Ali mladost čini čuda! Željni avanture krećemo i spremni smo za sve što nas tamo čeka. Tako da ni 22 sata u autobusu ne predstavlja nikakav problem!

Ono što bi svakako propustili da smo išli avionom je najveći viseći most na svetu Rio Antirio, preko Korintskog zaliva. Most spaja kontinentalni deo Grčke sa Peloponezom. Na Peloponezu je mesto Rio, a na kontinentalnom delu Antirio, i iz tog razloga most nosi ime Rio Antirio. U blizini je svakako veći grad Patra! U svakom slučaju u jutarnjim satima se prolazi kroz ovaj deo i zaista smo presrećni što dosta toga od Grčke možemo videti pa makar i iz autobusa!




Nakon vožnje po Peloponezu, stižemo do mesta Kilini, odakle hvatamo trajekt za ostrvo. Od Beograda do Kilinija smo prešli nekih 1170 kilometara... Ono što mogu da napomenem vezano za trajekt, iz Kilinija 7 polazaka dnevno u sezoni ima do Zakintosa. Idu na 2,5 sata otprilike. Cena za auto je oko 40tak eura, a po osobi 10tak eur. Čisto mala napomena za sve vas koji ipak se opredelite autom da idete, što zaista preporučujem. Jer ipak za ostrvo je neophodan automobil, da bi se obišle sve bitne stvari na ostrvu!

Sa trajekta vidimo glavni grad ostrva, Zante! Iskrcavamo se. Procenjujemo da vredi se vratiti u ovaj grad. I onako nam je samo na oko 8 kilometara od Laganasa, a svakako odiše pravom grčkom tradicijom! Možda je i jedini na ostrvu u kom možemo osetiti pravi duh Grčke! Sve ostalo je podređeno stranim turistima, naročito Englezima i Holanđanima. Njih ima najviše. Mada u julu i avgustu i nas Srba 300 miliona!



Stižemo u Laganas, ostavljamo stvari u vili. Smeštaj sasvim pristojan, najveća prednost što je na samoj plaži, i to bi bilo to. Soba je služila za spavanje i ništa više! Idemo plaža, žurke. Na plaži su smešteni bar do bara, po koji restoran. Jeftina kafa, glasna muzika, super kokteli. To je ono što nam treba! Cena koktela varira od bara do bara, tako da u jednom dva koktela smo platili 6 eur, a u drugom baru čak 14 eur!

Ne bih kao u nekim tekstovima pisala prvog dana išli smo tamo, drugog onamo... Jer kad si mlad i lud, ko će to sve popamtiti. Navešću najbitnije detalje svakako!

Dakle, plaža u Laganasu. Gomila barova, gomila pijanih Engleza koji na plažu dolaze tek oko 14 h kada se probude, i prvo za šta se hvataju je pivo! Malo liče na rakove, jer se čak i po najvećem suncu ne kriju od istog! Kontam da proizvođači zaštitnih krema za sunčanje u Engleskoj, tj. Britaniji i ne postoje, jer apsolutno nijednog njihovog turistu nisam videla da koristi isti! Ali da se vratimo na Laganas i Zakintos generalno! Dakle, ovo je ostrvo definitivno za putnike sa plićim džepom, uz napomenu vodite računa da ne sedite u baš najskupljim barovima! Laganas je definitivno glavni grad provoda na ostrvu! I danju i noću žurka ne prestaje! Ali ajde na trenutak da se odvojimo od tog provoda. U Laganasu je Nacionalni Pomorski park, gde u toku leta, ugrožena vrsta kornjača caretta caretta polaže jaja! Divan je prizor kupati se u blizini tih preslatkih stvorenja!




Plaža u Laganasu je oko 5 kilometara duga. Jedna je od lepših plaža na ostrvu! Iako strani turisti nisu preterano uredni, plaža je poprilično uredna! Sam centar mesta je na nekih 100 metara od plaže. Dosta hotela i privatnih vila je smešteno tik uz samu plažu. Za ljubitelje vodenih sportova, nemojte očekivati previše. Nema divljanja po vodi baš zbog predivnih kornjača Caretta Caretta.





Što se tiče noćnog provoda, Laganas je poznat u čitavom svetu po tome! Sva dešavanja se dešavaju u glavnoj ulici, klub do kluba načičkan. Rescue, Insomnia, Sabotage, Sizzle...samo su bili neki od njih. Coctails and dreams najomiljeniji! Uz naručeno piće, uglavnom smo dobijale šotove gratis, ili još neko piće gratis, štoooo nikako nije valjalo, a i čitaju maloletni pa ne smem dalje!

Pored dano-noćnog provoda, uspele smo i da obiđemo još neko mesto na samom ostrvu. Ono što je posebno ostavilo utisak je svakako grad Zante.








Ono što svakako preporučejm je da posetite brdo iznad grada koje se zove Vasilikos, odakle se može videti panorama grada. Kada ste već tamo probajte čuveni sladoled KAIMAKI, napravljen od smole. Na tom vidikovcu su brojni restorani gde možete odahnuti i osvežiti se!

Do Agios Sostisa možete prošetati iz Laganasa. Nalazi se na pola sata hoda. Između ova dva mesta je malo ostrvo Kameo, do kog se dolazi drvenim mostićem, i gde se organizuju žurke vrlo često!


Ono što nikako nismo mogli da propustimo je plaža sa razglednice, ili ti Navagio! Poznata uvala sa nasukanom olupinom. Do plaže se stiže jedino brodom! O ovoj plaži ne bih uopte bilo šta komentarisala, ipak slike pričaju dovoljno.



Ostrvo se svakako može najbolje obići brodićima. Ekskurzije se organizuju svakodnevno! Ko je u mogućnosti neka svakako iznajmi i auto. Fino je zaći i malo dublje u ostrvo, i osetiti pravu tradicionalnu Grčku, probati neko domaće vino, kupiti ručno ceđeno maslinovo ulje, posetiti i neki od manastira ili staru Venecijansku trvđavu, oblast Bohali... Od atrakcija na ostrvu svakako nemojte propustiti Plave pećine, na severu ostrva, poznate po neverovatnoj azurnoj boji mora! U zalivu Laganas je ostrvo Maratonisi, koje ima oblik kornjače. Na njemu se  gnezde caretta caretta kornjače.

Svakako ću se jednog dana vratiti na ovo ostrvo da obiđem sve što nisam obišla. Ipak je mladost čudo i ipak je u mladosti potrebno uživati i opustiti se. I svakako je samo 10 dana letovanja baš malo! Sada kada sam porasla, napraviću dobar plan za povratak i na ovo Grčko ostrvo. Svakako ću ovaj put promeniti i birati smeštaj van Laganasa, da me ne bi zavela svetla tog divnog grada provoda!

Ipak je ova tura bila, gde je jutro počinjalo u baru na plaži, uz rečenicu ONE LONG ISLAND PLEASE!


субота, 26. март 2016.

Plaže Lasija

Dan treći!

Prava zavrzlama na ostrvu naći slobodan auto. Čitava Britanija je u septembru na odmoru i svi iznajmljuju automobile. Imate auto danas pa dva dana ne...pa opet jedan dan, možda pola. Dobro, sledeći put znam da ga rezervišem dosta ranije putem interneta!

U pauzama, nemanja automobila, znamo da nam savršeno ni malo neće biti dosadno u mestu. Lasi ima da ponudi par plaža čak. I svaka od njih je savršena priča za sebe. Kroz mesto, koje se proteže na nekih 3 km dužine, nižu se restorani, marketi, suvenirnice... Ali da se vratimo na plaže, prirodu i odmor! To jeo no zbog čega smo ovde prvenstveno!

Pošto se pravi veoma gust raspored za obilaske ostalog dela ostrva čim se dokopamo automobila, rešavamo da trećeg dana ponovimo još jednom Makris Gialos, pa makar to bilo to za to leto! Udobne ležaljke, zlatni pesak, mirno more, lagana muzika iz plažnog bara, dobra usluga, piće i klopa... sasvim dovoljno za pravi hedonizam i opuštanje.




Divno toplo vreme, vrelina sunca, plavo nebo, čista voda, po koji beli vazdušasti oblak, ništa lepše doživljeno. A toliko se puta bilo na moru! 

Odlazimo oko podne sa plaže, i tražimo savršeno mesto za ručak. Ne želimo daleko od vode da odemo. Gledamo biramo, toliko restorana, ali treba ubosti pravi! Velika terasa sa pogledom ispred na hotel Mediterranee i divno, modro plavo more! Znam da je trebalo probati nešto od domaće kuhinje, ali ako je suvlaki domaći, to je to od mene i za mene! Ne volim da eksperimentišem, pogotovo ne kada sam gladna! 

Nastavak kupanja je na plaži hotela, gore pomenutog! Uvala sa belim peskom, postepenim ulaskom u vodu. Odličan izbor za porodice sa malom decom! Upravo njih baš i ima najviše pa i nemamo neki mir. Moj lični doživljaj! Primećujem da među gostima hotela dosta ljudi iz Srbije ima. Hotel ima četiri zvezdice, dobru uslugu, a čak su i sobe renovirane prošle godine! Generalno pripada jačim hotelima na ostrvu, i samim tim ima i pristojnu cenu! Uživamo ostatak dana ovde, do kasnih popodnevnih sati. Odmor za to i služi! 




Sledećeg dana idemo da vidimo nešto novo! Oblačno je, ali mi ne želimo kišu. Ne damo da bude kiša. Toliko loših dana početkom septembra. Nije fer! Ne damo kišu! Dakle idemo da vidimo nešto novo. Uputile smo se na plažu koja se zove Kalamia. Prolazimo hotel Lassi, Crocodile beach ostaje za nama, nju ćemo neki drugi put i idemo do Kalamie. 



Malo se i gubimo u putu. Ne možemo naći prolaz do iste. Vidimo je ali nikako stići do nje. Na kraju krenemo pogrešnim putem, jer je mnogo bio lakši kroz dvorište hotela Lassi da se stigne do iste. A mi smo sa glavnog puta ka Argostoliju pokušavale da stignemo. Kreće pljusak! Sva sreća pa smo dve žene na sve spremne, te Vesna iz torbe vadi mali kišobran! To je to. Krijemo se ispod drveta sa sve kišobranom, ali ne vredi. Pljušti sa svih strana. Mokre kao iz mora da smo izašle. Ali stojimo i čekamo ne bi li pljusak stao da se konačno spustimo do plaže. Ostala je još jedna veoma strma deonica puta. Praktično ja bih rekla kozja stazica. Još da stane kiša i da se spustimo tom stazom i kupanje u moru! Tako blizu a tako daleko! Kiša prestaje, krećemo! Mi u papučama, sve niz tu kozju stazicu, a zemlja puna gline! Papuče se lepe, samo skupljaju sloj po sloj blata. Na kraju i pucaju! Bose. Šta ćeš, može i tako! Ko se prvi dokopa mora pere noge u istom! Jedna od opcija bi bila, klisko pod guzu pa do mora, ali mi nemamo klisko. Ovako stojimo na sred strmine i nit gore nit dole. Ljudi koji su već bili na plaži gledaju u nas, neki se i smeju. Šta sad, samo smo htele nešto novo da vidimo! U pomoć nam pritiče gospodin u poznim godinama, iz Australije. Vrlo srdačan i ljubazan, i što je najbitnije rad da pomogne nama dvema zaglavljenim u blatu! Hvala mu! Veliko hvala što nas je spasio iz blata, što nam je pomogao i svom tom očaju nasmejao. Moreeee, prvo idemo da speremo svu glinu i blato sa nogu i papuča. Iako je plaža divlja, šljunkovito kamenita, ima par ležaljki, starih bar jedno 30 godina, par poluraspalih suncobrana, ima najčistiju vodu od svih plaža u Lasiju, i najviše podvodnog sveta! Svaka plaža priča za sebe, ali to sam već rekla! U toku dana je četiri puta počinjala kiša. Krile smo se ispod trščanog, poluraspalog kišobrana u početku. Ali smo na kraju samo dobro sakrile stvari, aparate i telefone da ne kisnu, a svaki put kada bi krenuo pljusak, odlazile bi u vodu! 




Pravi mali divlji raj! Postoji i bar koji je napravljen od kamp prikolice! To sam zaboravila da napomenem! A ima i čiku koji ide i naplaćuje ležaljke i suncobrane sa sve fiskalnim terminalom. Divlja plaža a jedino kod nje dobiješ fiskalni račun! 

Ostale su još neke plaže koje treba pomenuti. Jedna od njih je svakako Platis Gialos, koja se nalazi u produžetku plaže Makris Gialos! Na njoj su sadržaji za sportove na vodi. Južno od nje je i plaža hotela White Rocks, na koju na žalost nismo mogli da se pustimo, jer je od te godine isključivo bila samo za goste hotela :( Da, još jednu divnu plažicu umalo da zaboravim. Iako je to baš mala uvala, smatra se još jednom plažom u Lasiju. Privatna plaža za goste vile Antula! Jednog od najsavršenijih privatnih smeštaja na čitavoj Kefaloniji! Obećala sam sebi da kada budem imala porodicu, zakupiću čitavu kuću na deset dana. Plaža vile Antula, i sama vila Antula, nalaze se moglo bi se reći na početku mesta. Ako povežete prvi tekst o Kefaloniji koji sam pisala, ispred veće plaže Gradakia, se nalazi.

Dakle za sve one, koji dođu u Lasi, i ne žele na izlete, ili da obilaze ostrvo automobilom, u Lasiju vam neće biti dosadno. Nemojte propustiti da obiđete još neka lepa mesta o kojima ću naknadno pisati, ali eto ako kojim slučajem budete bili prinuđeni da ostanete samo u mestu, skoro za svaki dan imate po jednu plažu za obići! Ako krenemo redom, iz pravca Argostolija, plaže idu ovim redom: Kalamia, Crocodile, plaža vile Antula, Gradakia, plaža hotela Mediterranee, Makris Gialos, Platis Gialos, i ako uspete da uđete plaža hotela White rocks... 

Ps. Hvala Vesni na divnim fotografijama! 



уторак, 22. март 2016.

Kefalonija, ostrvo snova!

Odmor rešavati dva dana pre početka istog, i još za cilj imati samo dve stvari koje istinski želiš. Ravno nervnom slomu! Juriš, tražiš, ali se samo nude neke opcije koje ne želiš, ili si već video par puta! Neću, znam šta želim! Znam da je bila luda godina, i da mi je potreban pravi lek za dušu!

Mala pomoć prijatelja i 1. septembra sam u 4 h ujutru na aerodromu, a u 6 h polećemo! Idemo, na dugo ičekivanu destinaciju. Ostrvo o kom sam maštala godinama i koje sam iznova i iznova gledala u filmu Mandelina kapetana Korelija! Kefalonija! Nek mi se ne naljuti nacionalni prevoznik, ali avione koje šalje za čarter letove, trebao je odavno na otpad! Desna ruka me je zabolela koliko sam držala naslon sedišta da ne udara u emergency vrata na krilu aviona! I nisam bila jedina! I sa druge strane momak koji je sedeo, ista priča!

Slećemo, aerodrom Argostoli, koji se nalazi južno od grada. Po završetku svih formalnosti, vodiči su nas čekali i upućivali u autobuse dalje za transfer. Sve organizovano do detalja! Desetak minuta vožnje i tu smo!

Čak i ako je smeštaj pronađen u poslednji čas, sve je ispalo onako kako sam do tada zamišljala. Čak i više od očekivanog! Mesto, lokacija vile, udaljenost od ove i one plaže, jednom rečju, savršeno!

Imamo sreće da iako smo stigli ranom zorom, sobe budu odmah spremne. Ostavljamo stvari, otvaramo kofere i vadimo kupaće i peškire. I idemo! Prva uređena plaža, na samo 3 minuta od naše vile je plaža Gradakia.  Put koji vodi do nje je zaista strm, popločan do određenog dela. Prolazimo pored privatnih vila, okruženih divnim cvećem i zelenilom. Na samom vrhu plažni bar, sa šankom i par stolova, dole na plaži ležaljke i suncobrani poređani u par redova! Sivi granitni sitni pesak u koji se naša stopala utapaju. Voda čista, plaža uredna! Plaža se nalazi u uvali i okružuju je stene i dosta zelenila. Iznad plaže su neke luksuzne privatne kuće.


Vreme je tih dana zaista bilo nešto promenljivo, tako da nas kiša tera sa plaže već oko 16h. Nema veze, taman malo da odmorimo! I onako cele noći nismo spavale, rano letele. Valja se. I onako se zove odmor!

Uveče idemo do Argostolija. Ah da, zaboravih da napišem. Smeštene smo bile u Lasiju koji se nalazi nadomak Argostolija. Od mesta do mesta, tačnije od ulaza u Lasi do ulaza u Argostoli ima oko 2 km. Skoro čitavom dužinom puta postoji i pešačka staza, stoga bez problema može se šetati od jednog do drugog mesta. Čudan izbor, da ne prošetamo po mestu uopšte, nego pravac Argostoli. Nema veze, zbog girosa sve! Čula sam svakako da u samom Lasiju ne postoij nešto tipa fast food-a gde se može pojesti giros na brzinu. Ali o tome nešto više kasnije. Dakle na glavnom gradskom trgu, koji se zove Valianos, restoran brze hrane, sa odličnim girosom! Jer Grčka nije Grčka ako se ne pojede giros! Htele smo da šetamo, ali je kiša opet sve pokvarila! Ok jedan dan otišao, još 9 za pravu avanturu!

Kiša je padala čitave noći, i pošto ni jutro nije nešto obećavalo rešile smo da na sebe navučemo opremu za plažu za svaki slučaj, i opet pravac Argostoli! Po danu ćemo svakako videti više. A i ako padne kiša lako ćemo u neku tavernu na ručak ili piće. Idemo razgledamo. Upijamo svu tu lepotu. U prizemlju naše vile je i rent a car, raspitujemo se za cene, jer je plan uzeti i auto i obići neke dalje tačke na ostrvu! Preko puta našeg smeštaja je američki fast food, poslastičarnica, prvi veći market i polako kako izlazimo iz mesta, sa leve strane nam ostaje put koji vodi na već pomenutu plažu Gradakiju, plažu hotela Lasi, Kalamia plažu... Modro plavo more, plus dosta zelenila pravi odmor za dušu i oči. Do ulaska u Argostoli pogled na more nam je bio sa leve strane kako idemo. Onda se more gubi i odjednom pojavljuje sa desne strane. Lučki deo svakako ide prvo. Divne palme u samoj luci! Mozak duž šetališta na podu. Zalazimo u mesto već uveliko. Dosta je ljudi, što lokalnog stanovništva, što turista. Ima dosta hotela i u samom gradu. Tu informaciju nisam znala toliko pre polaska.


Lukom stižemo do samog centra mesta, pokušavamo da odaberemo idealno mesto za prvu jutarnju kafu, međutim sunce se konačno pojavilo i počelo svom svojom snagom da greje, stoga ipak se vraćamo nazad u Lasi, da isprobamo novu plažu. Stižemo na Makris Gialos! Samo ime kaže, duga plaža, sa sitnim peskom zlatne boje. Dosta veća nego Gradakia i mnogo bolje uređena. Na plaži je čuveni Kosta Kosta bar, iznajmljujemo ležaljke i suncobran i uživancija može da počne. Cene za iznajmljivanje 2 ležaljke i suncobrana su 8 eur! Plus piće iz bara. Takođe i odličnu hranu spremaju! Divan pesak, postepeni ulaz u vodu. Idealna plaža za sve uzraste!




Ovog podneva nas vreme zaista služi. Ostajemo do kasnih popodnevnih sati na plaži. Srećemo neke ljude iz naše grupe. Prave se dogovori i planovi za ostale dane boravka na ostrvu!  Po povratku u vilu, a do iste smo sa ove plaže imali jedno kilometar hoda, u jednom od većih marketa kupujemo alkohol, jer ipak ovo je odmor i nastavljamo put vile! Spremanje za odlazak opet do Argostolija na dobar giros! I sve pešice! Ako ništa dobro je za liniju! Čekamo taj rent a car! Mnogo je bolja varijanta dosta unapred putem interneta rezervisati auto nego se snalaziti na licu mesta! Jer je uglavnom sve unapred rezervisano! Nema veze, ostalo je dosta toga za istražiti svakako! Sam Lasi ima oko svojih devet plaža!

Glavni grad ostrva Argostoli, smešten na kraju zaliva, razdvaja ostrvo na istočni i zapadni deo! Ujedno je i glavna luka. Nema sopstvenu plažu, tako da i pored mnogobrojnih hotela, turisti idu uglavnom u Lasi da se kupaju. Veliki zemljotres 1953. godine je razorio čitav grad, jedino što se održalo je simbol grada, kameni most Drepano koji stoji na ulazu u grad. Glavna šoping ulica je Litostroto, sa mnoštvom butika i prodavnica! Da se vratimo na glavni trg Valianos. Na samom trgu je hotel Ionian Plaza. Preko puta hotela je čuvena poslastičarnica gde možete pojesti najbolji sladoled! Sladoled nije ni malo jeftin, ali vredi svakog eura!

I tako završavamo i ovo veče. Dan dva završen. Vraćamo se u Lasi, u svet snova i čekamo dan treći, ne bi li opet iskusili nešto novo!








недеља, 20. март 2016.

Kada ste kod kuće!

Kada dođe taj vikend, ti divni dani kada ne moraš da radiš. U ovom slučaju samo nedelja neradna. Kada nemaš snage da se makneš bilo gde iz grada, ili para ili društva za neku akciju. Tešiš se mišlju, ma gde ću da skitam i onako je svuda dosadno! Kako ne volim tu reč dosadno, dosada. To ne dozvoljavam da postoji u mom rečniku! Bar ne vikendom. I šta ima veze ako si ostao kod kuće u svom gradu? Opcija je hiljadu i jedna. Dal ste u Beogradu ili nekom manjem gradu, nije bitno, uvek ima nešto lepo za videti. Neko lepo mesto koje mozete obići. Ili jednostavno neka  tačka, u kojoj mozete uzivati!

Moja nedelja, ove nedelje! Snaga na minimumu. Jako teška nedelja iza mene. Pitam se da li ću imati snage i da se prošetam. Ali moram! Priroda, reka, voda, pune moje baterije. A treba snage da se izgura i naredna nedelja.

Nema ranog ustajanja, bar ne nedeljom! Neka sam lenja! Prvi dan proleća je, ali jutra su još uvek svakako malo hladnija. Čekam da otopli bar malo. Oko podneva je idealno vreme da se krene. Ada mi i nije toliko blizu, ali su kola tu da se prevezem. Ada Ciganlija, more Beograda! Čak i kada nije letnja sezona vrvi od ljudi. Jedva pronalazim parking, ostavljam auto i krećem u akciju. Zna se, prvo se pešači krug oko Ade. Dobra rekreacija po ovom prijatnom vremenu. Malo se protegnu noge i ispravi kičma. Savršeno. Nekih sat i petnaestak minuta mi je potrebno da napravim pun krug. Spremna na to, sa sve flašicom vode 0,5 l u ruci i krećemo. Gledam u vodu, crpim tu snagu, punim svoje baterije vodom. Sunce, blagi povetarac. Idealni uslovi. To je za mene neki drugi Beograd. Totalno drugačiji od onog Beograda koji gledam svakog dana na Terazijama. Uživam. I iako je krug uvek isti. Uvek nešto novo ima da se vidi.

Nakon divne šetnje koja oslobađa ako ništa bar stresa, zna se gde se bar u mom slučaju pije kafa. I to ona najbolja, sa uživanjem! Jedno divno mesto na Adi. Sa odličnom uslugom, dobrom hranom i najboljom kafom! Sunset! Najbolja stress relief kafa! Za sve one koji se nađu u Beogradu. Za sve one koji šetaju Adom. Za sve one koji vole da sede i gledaju u vodu i nađu u istoj svoj mir.



Posle divne pauze i odmora, sledi ručak. Smišljam gde i šta i odlučujem da isprobam nešto novo. Mala fabrika ukusa, restoran na Vračaru. Zanimljiv, totalno drugačiji, i što je najbitnije sa vrlo ukusnom hranom.




Nakon ića i pića što bi rekli naši stari, treba još malo relax terapije. I opet odlazimo blizu vode. Ovaj put na reku. Na Novom Beogradu, Savski kej, odličan splav Corso. Večernje opuštanje uz neki od ceđenih sokova, plus neki slatkiš kao što je tiramisu da upotpuni ovaj dan!



Za svakog ponešto u ovom divnom gradu. Ja uvek biram vodu, jezero ili reku. I punim svoje baterije. Ovo je svakako samo mali deo ponude Beograda. Ali zaista vredan naše posete.

Nedelja! Nema dosade, čak ni kada smo kod kuće!

петак, 18. март 2016.

Berlin 2.deo

I dalje nastavljam po principu strog grad i ostavljam strog naslov!

Hotel u kom smo smešteni je u delu grada koji se zove Adleshof. Istočni Berlin. Pri dolasku u hotel dobijamo informacije kako stići do centra grada u samostalnoj reziji. Dva prevoza se menja. Tačnije, voz, čuveni njihov S Bahn i metro U Bahn. Deluje vrlo komplikovano u samom startu. I već se nerviram zašto nismo uplatili dosta skuplji hotel u centru grada.

Smestili smo se u sobu, koja je zaista bila fenomenalna. Igrom slučaja, zbog nekih tumbanja od strane vodiča, dobila sam superior sobu. Ostavljamo stvari i trčimo u prvi veliki market pored hotela ne bi li nabavili zalihe vode, pića i slatkiša. Jer moja malenkost ne moze bez istih. Kupili smo osnovne stvari i zaključili da su cene slične našim u Beogradu. Idemo na brzinu da se okupamo, odmorimo i da dočekamo u centru Berlina tu Novu Godinu 2016!

Od hotela Airport Adlershov do S bahn stanice ima nekih 400 m. Par minuta hoda. Vodič objašnjava koji prevoz koristimo, menjamo, presedamo. Ali prva komplikacija kreće oko kupovine karata na stanici. Znamo da se najviše isplati kupiti dnevnu kartu, jer ista košta 7 eur a vozaš se koliko hoćeš, dok za jednu voznju je cena karte oko 2 eur. A mi eto moramo bar dva prevoza da menjamo, i svakako kontamo u startu da kupujemo ovu dnevnu kartu. Aliiii... automat gde se kupuje karta ne prima novčanice od 50 eur... a mi biseri nemamo sitnije novce! Drama na stanici. Ludilo. N sviđa mi se ništa kako je počelo. Ne volim gradski prevoz, ne volim da se vozam metroom, ubija činjenica oko drame sa automatom i kupovinom karte. Maaaa totalni haos u mojoj glavi. Šizim na samu sebe i jedva čekam da se vratim u moj grad i sednem u svoj auto i odvozam se gde god hoću, kad hoću i da ne razmišljam!

Voz dolazi. Uleće u stanicu. Ono što me uvek u Nemačkoj fascinira je to koliko su tačni, uredni i precizni. Minut pre najavljenog vremena je voz ušao u stanicu, i u tačno predviđeno vreme krenuo. Za tili čas smo bili na stanici Sudkreuz, odakle hvatamo U bahn, tj. metro do Postdamer Platz-a. Sa obzirom da sve funkcioniše perfektno, tačno u minut, čak počinje i da mi se sviđa.




Na samom Postdameru, kućica do kućice. Ispijamo prvo kuvano vino da se dobrano ugrejemo. Ipak je tek 21h a treba dočekati tu novu godinu! Razgledam sam trg, sve je novo, lepo, moderno! Soni centar je tu. Velika ukrašena lanterna. Milina. Vino, jedno, drugo. Sad mora konačno da se proba čuvena nemačka wurst, ili ti kobasica. Bila je ukusna, nije da nije. Ali to je samo jedna obična debela viršla sa nekim ljutim začinima. Nije prošlo pored prave srpske kobasice! Da se razumemo! Cena je bila 4,5 eur. Kuvano vino je bilo 3 eur, a standardna priča ako hoćete divnu šolju onda je 7. Beše lepo vino nije da nije! A i noge je ugrejalo. Dugo sam slušala o samom dočeku kod Brandenburške kapije. Od koleginice koja je bila prethodne godine sam čula da je doček tamo dozivljaj sam po sebi. Za Berlin svakako vazi da je prestonica Evrope sa najboljim organizovanim dočekom na trgu. U isčekivanju sam. Nestrpljiva sam. Od Postdamer trga, prvi ulaz kod kapije je naravno prepun. Ne vredi ni čekati i pokušati da uđemo baš tu. Nekoliko ulaza je bilo ovaj put, i mere obezbeđenja zbog svih terorističkih napada ogromne! Rešili smo da pola Tiergarten parka obiđemo, stignemo do spomenika Siegessaule, i odatle ulicom 17. Jun da uđemo i krenemo ka Brandenburškoj kapiji i dočekamo novu godinu. Počela je kiša. Masa pijanih turista svuda oko nas. Neki čak i sumnjivi. Neki čak i nadrogirani maksimalno. Na ulazu zatezu polako sa propuštanjem. I u jednom momentu samo dobijamo info da je i taj ulaz zatvoren. Odustajemo od pokušavanja i vraćamo se na Postdamer. I tamo je svakako bilo poprilično veselo! Kiša kreće sve jače da pada. Vratili se, ponovo jeli i pili. I oko 23 h rešili da se ipak vratimo u hotel. Prevoz je savršeno funkcionisao u toku novogodišnje noći. To moram svima da napomenem. Nema problema ako ste u nekom drugom kraju Berlina i dočekate sitne sate. Prevoz ide normalno!



Novu Godinu smo dočekali ispred hotela! Iako je to mirniji kraj Berlina, poslovni deo, i Adlershof je goreo od vatrometa. Kazu da je to običaj u Berlinu. Da prvih sat vremena nove godine, svi bacaju petarde, vatromet. I sve to je svakako samo po sebi poseban dozivljaj!

A onda sam kao i svaki penzioner od 30 godina jedva čekala da dođem u sobu, sumiram utiske u svojoj glavi i legnem da spavam. Jer ujutru idemo u jedan raj na zemlji! Ujutru nas čeka još jedna avantura! 

четвртак, 17. март 2016.

Kuda na odmor?

Za sve moje drage prijatelje, rođake, braću, sestre i kumove, koji su baš planirali da me pitaju gde da idu na odmor ovog leta!

950 km od Beograda i  tu ste! Autoput Beograd, Niš, Solun, Janjina, Igumenica i eto ga, Sivota. Kolima, autobusom, ili za nas razmazene, avionom! Beograd - Preveza let, i još nekih malo više od sat vremena od aerodroma u Prevezi do bisera Jonskog mora! Ušuškana u kontinentalnom delu Jonske obale, između Igumenice i Parge, sa pogledom u daljini na ostrvo Krf, smeštena je Sivota! Ili kako mnogi vole da kazu, Grčki Karibi. Mesto sa oko 15tak svojih plaza, izuzetnom prirodom i tirkiznom bojom mora!

Fokusiraću se na plaze, ovaj put, samo da bi videli koliko toga ovo mesto ima za ponuditi!

Jedna od poznatijih je svakako plaza Zavia. Što se tiče obale, mešavina je šljunka i peska. Ono što je najbitnije je peščani ulaz u vodu. Voda je malo hladnija, jer se baš na toj plazi podzemna reka uliva u more. Na ovoj plazi nema barova, taverni...


Ako od Zavia plaze nastavimo da idemo juzno, ka Pargi, sledeća plaza je Megali Ammos. Pretezno šljunkovita plaza. Jedna je od najvećih plaza u Sivoti. Takođe, jedna je od bolje organizovanih plaza u mestu. Ima tri taverne, tuš, parking, lezaljke, sunocbrane... Ovde je princip kao i uglavnom na severu Grčke, da uz piće u baru dobijate dve lezaljke i suncobran na korišćenje. Cena kafe je oko 3,5 eur. 


Sledeća u nizu je Mikri Amos. Sam naziv Mikri, govori da je ovo mala plaza. Manja je svakako od Megali Ammos plaze. Više se preporučuje mlađoj populaciji ili svim generacijama koje vole da luduju. Na ovoj plazi se organizuju zurke u kaficima, muzika se glasno pušta po ceo dan. Za nijansu je skuplja nego prethodna plaza.


Zatim idu Mega Drafi i Mikri Drafi. Mega Drafi je veća uređena plaza, dok je Mikri Drafi mala neuređena uvala do koje se stize samo vodom. Moze se preplivati od Mega do Mikri Drafi plaze, posto su svakako jedna pored druge.



Na 7 kilometara od Sivote nalazi se plaza Agia Paraskevi. Svakako jedna od najlepših. Za sve one koji su došli organizovanim grupnim prevozom, bilo autobusom ili avionom, da se ne brinu. Lako će obići sve plaze u okolini Sivote. Čak i do ove plaze ide čuveni turistički vozić. Dva puta u prepodnevnim satima ide iz Sivote, i dva puta popodne je povratak u mesto sa ovih plaza. Konkretno, cena povratne karte do plaze Agia Paraskevi je 3,5 eur, dok je za ove prethodno pomenute plaze, cena 2 eur po pravcu! Nema logike iako su blize Sivoti. Agia Paraskevi je velika, kamenita, šljunkovita peščana plaza. Uređena je. Ima parking. Taverne i kafići su tu. Suncobrani i lezaljke se iznajmljuju. Ova plaza ima najlepšu tirkiznu boju mora! Preko puta ove plaze je istoimeno ostrvo, do kog moze da se prepliva!


Vraćamo se iz ovog juznog dela u moglo bi se reći centralni deo samog mesta i nailazimo na pravi raj za oči! Bella Vraka plaza. Poznata po svom peščanom sprudu. Plaza nije uredjena. Peščana je. Nema iznajmljivanja lezaljki i sunobrana. Jedina opasnost po turiste na ovoj plazi je jarac, koji voli da jede peškire posetilaca! Plaza se nalazi na Murtemeno ostrvu. Murtemeno je jedno od tri ostrva koje okruzuju Sivotu. Drugo ostrvo je Ag. Nikolaos a treće Mavro Oro. Do ovih ostrva se stize samo brodićem. Na Mavro Oru je čuvena plava laguna ili Pisina beach. Dok je na ostrvu Ag. Nikolaosu Diapori plaza. Jedna od poznatijih plaza u tom delu je svakako i Karvuno plaza. 



U severnom delu mesta je Galikos Molos, gradska plaza. Uređena je, peščana. Jedna od retkih u Sivoti koja ima tuš, ali se korišćenje istog plaća!

Plaze Zeri i Stavedo su smeštene jedna do druge, deli ih samo jedan mol. Zeri je totalno divlja plaza dok je Stavedo uređena i skroz opremljena. Ove plaze se nalaze na nekih kilometar od centra mesta.

Dei beach, specifično za nju je da je zovu električni stub! Ispod nje, podvodno idu kablovi, koji sprovode struju na ostrvo Krf. Sama plaza i gleda direktno na ostrvo Krf. Kamenita je. Ima dosta prirodnog hlada. Veliki maslinjak prekriva ovu plazu. Na plazi je taverna, kafić, iznajmljivanje suncobrana i lezaljki... Pored nje je plaza koju zovu "Kanapče", vrlo intimna i do koje se stize uz pomoć kanapa! Divlja je i kamenita.

Eto dragi moji prijatelji! Mislim da Vam je Sivota pravi izbor za ovo leto 2016! Odavde mozete obići i Krf, Albaniju, Paxos i Antipaxos, Meteore, krstariti oko ostrva Sivote, otići do Parge... Ako zelite jedan pravi sadrzajni odmor, samo izvolite! Nećete pogrešiti.

I da, samo mesto ima dosta radnji i tri velika marketa. Izbegavajte onaj u luci, jer je najskuplji. Dosta kafića za večernje uzivanje, neki od poznatijih su svakako Livada, Barakuda... Najbolji restoran sa izvanrednom hranom i zaista povoljnim cenama Georgeos family... Morski plodovi... uf!  Jedan od najlepših smeštaja vila Roula... vila Anti... hotel Ionion... Crkva, pekara, poslastičarnica.... sve je tu! I čeka ovog leta baš na vas... da probate i vidite nešto novo!