среда, 16. март 2016.

Berlin


Dugo sam čekala da dođe pravi trenutak da napišem tekst o ovom gradu. Dugo sam čak i mislila kako da naslovim ovaj tekst. I nisam mogla naći neki drugačiji naslov. Nekako činilo mi se najprikladnijim, baš ovako da ostavim kako i jeste. Berlin. Kratka reč. Stroga reč. Za jedan baš tako strogi grad.

Muke moje niko ne zna kad moram da sednem u autobus i putujem satima. Rekordno brzo smo išli, sva sreća. Na graničnom prelazu prvi, prelazimo odmah. Nema guzve na putu. Vreme nas sluzi, nema padavina, nevremena i sličnog. Sve super! Mogu samo da primetim, prokomentarišem, prenesem Vama bar ovako, cene na benzinskim pumpama kroz Mađarsku, Slovačku i Češku. Obična flašica Coca Cole u Mađarskoj je recimo 2 eur, dok su kroz Slovačku i Češku normalne cene, skoro kao i na našim benzinskim pumpama u Srbiji.






Rano ujutru stizemo pred sam Berlin. Pauza za umivanje i prvu jutarnju kafu, na jednoj od većih pumpi-restorana pred sam ulazak u grad. Kafa iz automata 4 eur! Nemačka bato, standard! Nastavljamo dalje, autoput ulazak u grad. Aerodrom, fabrike, hangar do hangara. Standardna priča na ulasku u svaki veći grad. Nekako se čini velikim. Mnogoooo velikim. Ili samo autobus ide polako. Konačno, silazimo sa autoputa. Ulazimo u neki moglo bi se reći stambeni deo, i polako se primičemo čuvenoj Kurfurstendamm strasse, ili ti Kudam ulici! Gomila načičkanih ekskluzivnih butika. Ono što mi svakako upada u oči je glavna zeleznička stanica Zoo. Davno pročitana knjiga, "Mi deca sa stanice Zoo". Pokušavam da se setim detalja. Ne vredi, davno je to bilo. Odmah pored moglo bi se reći je i stara spomen crkva Cara Vilhema, ili ti na nemačkom Kaiser Wilheim Gedachtniskirche. Ja i moj davno zaboravljeni nemački! Pored toga što je spomen crkva, mnogi je zovu i "karmin i pufna"! Za vreme II Svetskog rata, crkva je bombardovana i sve što je ostalo od nje, što podseća na staro zdanje crkve su ruševine zvonika koji podseća na okrnjeni zub. Pored starog zdanja odmah je sagrađena i nova crkva! U blizini crkve su i zoološki vrt i berlinski akvarijum. Idemo dalje ulicom Budapest strasse, sečemo čuveni Tiergarten park i stizemo na kruzni tok, gde se nalazi spomenik boginje pobede, zigezojle kako volim da se frljam, ili ti na čistom arijevskom nemačkom Siegessaule. Impozantan spomenik sav u zlatu. Ovaj kruzni tok preseca jedna od poznatijih ulica u Berlinu, 17.Juni strasse. Ako bi nastavili pravo tom ulicom stigli bi do Brandenburške kapije, ali polako. Ima još toga za videti, ako samo malo skrenemo sa puta. Idemo ka reci Špreji. Sa leve strane nam ostaje zamak Bellevue - Schloss Bellevue. Kazu da tu zivi predsednik Nemačke. A baš mi se nešto svraćalo na kafu, ali onda sam saznala i ću biti blizu i doma Angele Merkel, pa rekoh bolje sa njom da kafenišem i onako je bitnija faca! Autobus lagano ide tik uz reku Špreju, i dalje smo u Tiergartenu, iako je zima, park je zaista sređen i lep. Čak ima i zelenila. Potom prolazimo pored Doma kulture Mira, zatim Carillon-a, čuvenog zvonika sa 68 zvona, i stizemo do zgrade Reichstaga! Prve skupštine nemačkog carstva! Nemački parlament pod nazivom Bundestag zaseda u zgradi Reichstaga. Svakako najzanimljiviji deo zgrade je staklena kupola. Kupola se moze besplatno posetiti, samo je najbolje uraditi online rezervaciju, i zakazati termin za posetu! U periodu Nove Godine, čak su svi termini bili popunjeni i do mesec dana unapred! Na licu mesta, redovi su predugački. A mi smo imali samo 3 dana u Berlinu. Pravimo kratku pauzu, foto stop. Pravimo veličanstvene panoramske fotografije zgrade Reichstaga, kao i okolnih zgrada koje su ujedno kancelarije Nemačke vlade! Takođe, tu je i zgrada koju zovu "veš mašina", i baš tu na poslednjem spratu zivi Nemačka kancelarka Angela Merkel, u skromnih 200 kvadrata! A baš mi se pila kafa ali foto stop je samo 10tak minuta. Idemo dalje!
Dosta ulica je već bilo zatvoreno zbog dočeka Nove godine, tako da Brandenburšku kapiju pozdravljamo samo i idemo dalje ulicom Ebertstrasse ka Postdamer Platz-u, trgu. Sa desne strane kako idemo ostaje nam Sony centar, velika zgrada Deutsche Bahn-a, i mnogo još velikih modernih građevina. Mislim u sebi, koji II Svetski rat, kakvo rušenje zgrada, ovi su sve iz korena sredili maksimalno. Zaista taj deo Berlina, zapadni deo, ostavlja bez daha. Duh jednog modernog doba utkan je do srzi. Na trgu poređani stand do standa, kuvana vina, brza klopa, čuvene kobasice ili ti wurst. Biće jela, vidim u najavi! Nisam ljubitelj kobasica, ali kako doći u Nemačku i ne probati. Ne ide!
Od Postdamera idemo ulicom Stresemannstrasse, i sa leve strane nailazimo na Topografiju terora, bivše sedište Gestapoa i SS-a. Ova komora horora sluzila je za mučenje tokom drugog svetskog rata. Ne znam baš da li ću imati zelju da uđem ovde. Nastavljamo dalje do Mehringplatza, ulazimo na kruzni tok, gde nas susreće velika kolona vozila marke trabant! Veoma popularan auto koji je vozio bogatiji sloj istočnog Berlina, nakon II svetskog rata.
Ulazimo u Friedrichstrasse. Ona mi se nešto posebno svidela. Jesu sve modernije građevine načičkane, ali je nekako mala, tj. uska, ušuškana. Dosta brendiranih radnji, par muzeja u samomj ulici i stizemo do čuvenog Checkpoint Charlie, tj. kontrolne tačke Čarli. Ova tačka je najpoznatiji prelaz između istočnog i zapadnog Berlina. Ime je dobila od strane zapadnih saveznika. Tuda je svakako prolazio berlinski zid.  Za 5 eur mozete dobiti četiri pečata u pasošu na ovom prelazu.
U ovoj ulici je i čuvena galerija Lafayette, trzni centar sa najpoznatijim brendiranim buticima. Ako zađete malo u Jagerstrasse, ulicu koja seče Friedrichstrasse, stizete do Gendarmenmarkt. Još jedan od prelepih trgova u ovom za sada divnom gradu. Na tom trgu je organizovan doček 2016te, ali se ulaz plaćao oko 15 eur.
Stizemo do jedne od najpoznatijih ulica u Berlinu, Unter den Linden avenije. Ulica pod lipama. Ona spaja Brandenburšku kapiju sa mostom Marksa i Engelsa. Ono što moram da napomenem, naročito bitno za sve dečake, sve poznatije auto kuće u ovoj ulici imaju svoje izlozbene salone u koje mozete bez problema ući. Eto mi smo tako u jednu od njih ušli i moj mili dragi nije znao da izađe napolje, a da mu nisam ugradila gps pre puta, mislim da bi ga i izgubila u salonu! E sad da nastavim sa mnogo bitnijim znamenitostima u ovoj ulici. Nekada čuveno šetalište, danas je više poslovni deo Berlina. Velike korporacije, banke, kompanije su zaposele niz reprezentativnih zgrada. Prva polovina avenije pod lipama je ambasadorska četvrt, deo blizi Brandenburškoj kapiji. Tu su i brojni hoteli.
Mi idemo desno ka muzejskom ostrvu. Nastavljamo ulicom Unter den Linden, i nailazimo sa leve strane na Homboltov Univerzitet. Zanimljivo za ovaj Univerzitet je da se školarina ne plaća, i moze ga upisati svako ko govori nemački jezik. Nije da mi nije palo na pamet! Preko puta Univerziteta je i drzavna opera, na Bebelplatzu, biblioteka i katolička crkva. Malo dalje je i Neue Wache, zdanje podignuto za sve zrtve rata. Stizemo do Zeughaus-a. Najstarije zdanje u aveniji. Nekadašnja oruzarnica, a sada je glavna zgrada istorijskog muzeja.
Prelazimo mali most, Schlossburcke, i stizemo na muzejsko ostrvo. Nizu se redom, istorijski muzej, Bode muzej, Pergamonski, muzej islamske umetnosti, Stari i Novi muzej... tu je i prelepi park Lustgarten kao i Berlinska katedrala ili ti Berliner Dom. Prelazimo lagano reku Špreju i dolazimo do muzeja DDR-a, ili kako ja volim da se ispalim ddor-a, u kom je komunizam definitivno prikazan ako atrakcija.
Idući lagano ka Alexander Platz-u, nailazimo na Marienkirche, Mc Donalds i tu smo. Još jedno srce Berlina. Čuveni Alexander Platz sa impozantnim TV tornjem kao simbolom - Fernsehturm! Par velikih trznih centara je upravo ovde, Alexa, Galleria, Primark...
Uz Špreju nastavljamo dalje, i stizemo do East Side galerije i Mercedes Benz arene. Gledamo ostatke čuvenog i tuznog berlinskog zida.
Umor nas hvata, a nije ni 13h. Ali ipak idemo u hotel da odmorimo, ipak smo putovali celu noć. A i treba izdrzati i biti oran za doček!
Ulećemo u autobus i idemo put dela grada koji se zove Adlershof. Od East side galerije ima jedno 15tak minuta voznje do tamo. Smeštamo se u simpatičan hotelčić u poslovnom delu Adlershofa koji se zove Airport hotel Adlershof. Standardne evropske tri zvezdice. Prečisto, uredno, sobe komforne. Još dobijem superior sobu igrom slučaja. Pa sreći kraja nema! Recepcija hotela sa gomilom promo materijala i mapama. Nema šanse da se izgubiš! Restoran u kom sluze samo doručak i bar! Zaista hotel za svaku preporuku! Pogotovo onima koji u Berlin dolaze zarad posla! Svakako prednost ovog hotela je što se nalazi na potezu između centra grada i aerodroma Schonefeld.
A sad jedan brzinski spavanjac i priprema za doček! Ovo je ipak samo pola dana u Berlinu, a toliko teksta već je iza mene!

Нема коментара:

Постави коментар